neki dan je bio frend nakavi i nes se zali na zenu ofkors..
pa si mislim, kako je uvijek ista prica,
ON : Ja idem van, ja imam zanimaciju, meni nikad nije dosadno, ako ona hoce ici nekuda zasto ne ide, pa ja joj ne branim nista niti je tjeram na ista"
ONA : on ide van, ja sam sama , usamljena, njegabas briga za mene, bas ga briga sto je stan neuredan..bla sra..
ne zelim generalizirati no ipak, muskarcima je lakse izdvojiti se od sablona nego zenama. musko ide van, nadje si HOBI ( carobna rijec ) , ide cugat s frendovima, a zena.. ovdje mislim na veze gdje dvoje vec zive zajedno.. zena je tip : " ok dosla sam s posla, ti dolazis dva tri sata iza mene, idem na kavu s frendicom sada da poslje mogu biti s tobom" u globalu je tako. u globalu mi zene zelimo svoje slobodno vrijeme provoditi s nasim " muskim" sto je zapravo skroz lose jer to je nacin na koji postajemo ovisne o njima i ne funkcionalne u svijetu oko nas.
ako on nema " griznu savijest" sto je nakon posla otisao na cugu, a zena je doma skuhala rucak i ceka ga da zajedno jedu, zasto onda " zena " toliko komplicira oko toga i nastane frisko napeta situacija ?
zar nije jednostavnije da " zena" funkcionira kao " jedinka" , da je slobodna reci " necu dans nis kuhat, prat cistit, peglat. idem van! idem se igrat na play station, idem vristat u sumu ?
kako je to " muskom" toliko lako i jednostavno a mi se grizemo jer mozda ce on jadan doci doma a ja mu necu dat pusu, ma mislim..
stvarno sto vrijeme vise prolazi, sto godine prolaze u nekom zajednistvu, nakon par dugih veza, pitam se sto nas to koci da da izadjemo iz tog obrasca tocno kako se od nas ocekuje a s druge strane niti smo mi zadovoljne - jer pizdimo sto se on zapio, niti je "on" zadovoljan" jer kada zeli doci kuci opusten onda ga mi docekamo sa predhistericnim napadom " jer ja sam kuhala radi tebe a tebe si jebe "
mene je to jako smetalo u prosloj vezi, braku cak, kaj kurac on sad , doso je doma s posla igra play station , sudja ima za oprat, nema nis za jest, stan je u neredu, sve moram ja..histericni napad, krpa i kuhaca u ruke i ajmo peri, cisti, kuhaj. on pita kaj je a ja kroz zube " nis" eto a kak da on skuzi kaj je, muski trebaju konkretnu recenicu ( ili natpis ) to i to napravi, to i to ne stima . tako je jednostavije.
fakat si kompliciramo bez razloga. i da ovo nije obrana muskih, na neki suludi nacin, imam osjecaj da jednostavije funkcioniraju nego zene.
D. je bila moja najbolja prijateljica. Starija od mene 2 godine. Mrsava, zgodna, smedja sa lijepim smedjim ocima. Pametna i zabavna. Zivjela je nedaleko od mene sa roditeljima, poremecenim bratom i jos poremecenijom bakom. Nas dvije smo cak i rodjene na isti dan.
Otac je radio u nekoj firmi, svirao po svadbama.. ispitivao nas je kad bi dosle kod njih : „- kako vam suma? Rastu li orasi? Il su jos uvijek ljesnjaci?“ meni je uvijek bilo neugodno, pa smo brzo izlazile van iz tog njihovog stancica. Majka je radila blizu kuce, cinila se normalnom.. samo cinila.. Njen brat je stariji od nje dvije godine i cesto ju je maltretirao i tukao.. Baka je spaavala u sobi sa njom i bratom ( koji je spavao gol, izdrkavao se pod plahtom…) Baka je bila zla i poremecena. Ne znam dal je jos uvijek ziva.. tjerala je D. da radi sve po kuci, da cisti, sprema, kuha, reze joj nokte, masira noge.. D. je sve pokorno radila. Isla je u srednju skolu mislim da nesto sa turizmom. Tjerali su je da uci prije skole tako da bi mogla nakon skole radit ostale kucanske poslove..
U nekom svom minimalnom slobodnom vremenu, kada bi nas dvije pobjegle od relanosti, pisala je prekrasne pjesme i price..
Negdje pocetkom 90-ih si je nasla nekog decka, njeni su svi bili uzasno protiv toga i psihicki i fizicki su je zlostavljali zbog toga.
D. je pukla. Pocela se je gubit, nestajat.. bila je sve tuznije, povucenija..i nesretna.. meni nije htjela sve govorit ali i to sto sam znala je bilo sasvim dovoljno.
Nakon par mjeseci njeni roditelji nisu znali sto je s njom pa su je strpali u Vrapce.. tamo je ostala dvije i pol godine. Kada sam ju ponovno srela, bila je izgubljena i na tabletama. Rekli su joj da ima schizofreniju. Mada ja i dan danas ne vjerujem u to. Sopali ju sa tabletama i pustili da vegetira.
U medjuvremenu su njeni kupili kucu nedaleko od zagreba i preselil se tako da smo se ona i ja vrlo rijetko vidle, ja jos onda nisam imala auto i u principu, bilo me strah jer nisam znala sta da joj kazem.
Dosla je do mene s mamom, pitala sam ju kako je, rekla je: „ –ja se sada reinkarniram, vidim bijelo svijetlo, ali je tako jako daleko..“
Otisla je, cula sam da je nedugo nakon toga opet bila poslana u vrapce, razgovarala sam s njenom mamom, dala joj savjete neke – s obzirom da sam radni terapeut – nije me poslusala. U svoj toj tuzi, D. je uzasno patila i pati i dalje… ja sam prestala zvat.. ona vishe nije ta osoba, ona vishe ne zna tko je..
Neki dan sam cula da je stalno u svojoj sobi, da ne izlazi van, da ju otac i dalje pita gdje je njena sumica.. i da sigurno da vidi veliki bor da bi joj bilo dobro.
Majka je izjavila da ona ne mozhe s njom nista raditi jel joj izbije psorijaza!!!!
I njen zivot se gasi.. sada ima 31 godinu.. imala je puno potencijala.. roditelji su ubili sve..
I da znam..psiha je veliki misterij.. al ovo sve sto sam ja napisala su sami fragmenti njenog zivota…
Ja sam svakim danom sve dalje od nje.. i jednostavno se bojim pogledat ju u oci.. mozda sam joj i mogla pomoc, al sam bila premlada i pojma nisam imala..
Pitanje koje me sada muci.. „da li ima jos sanse? Da li je prekasno? „
a pitanje na koje znam odgovor...da li su joj roditelji mogli pomoc?
jesu- ali nisu htjeli
